Različiti su razlozi zbog kojih se odlučujemo za psa, a jednako su tako različiti i razlozi zbog kojih se prilikom odabira odlučujemo za određenu pasminu. Moja je preporuka prije nego što se odlučimo za kupnju ili prije nego što odlučimo odabrati psa u azilu da obitelji potraže savjet stručnjaka. Okolnosti u kojima živimo i kako živimo iznimno su važni prilikom donošenja ove odluke.

Za obitelji s djecom, pogotovo za obitelji koje nemaju iskustva s psima uvijek preporučam kujicu koje su u pravili (ne nužno!) umiljatije, podatnije, manje temperamentne, privrženije i rjeđe su vođe čopora. Za obitelji koji žive u stanu u pravilu su primjerenije manje pasmine (pudla, maltezer, bichon havanese i sl.), dok za veće prostore preporučam pasmine tipa bernski planinski pas, rottweiler, zlatni retriver, labrador, njemački ovčar i sl.

Prilikom odabira šteneta posebno valja obratiti pozornost na činjenicu kako mi odabiremo štene, a ne ono nas! Naime, prilikom odabira psić koji prvi dotrči novim „vlasnicima“ nije dotrčao iz simpatije i ljubavi, nego prvenstveno iz razloga što mu je priroda dodijelila sposobnost nadmetanja. Nova obitelj postaje zamjenski čopor u kojem počinje složena mreža komunikacijskih struktura. Ne nađe li u toj novoj sredini vođu, pas počinje preuzimati vodstvo.

U novi dom štene najčešće dolazi na nagovor djeteta. Međutim, prije nego što proširimo obitelj novim članom, potrebno je razgovarati s djetetom i uputiti ga na sve ono što ova promjena donosi. Dolazak šteneta prihvatljiv je samo u slučaju ako su svi članovi obitelji složeni oko odluke. Jer, u slučaju da je samo jedan član obitelji protiv dolska psića, otvara se prostor za čitav niz neugodnosti (ignoriranje, neizvođenje, tjeranje, manjak brige oko hranjenja, itd.). U takvom okruženju psić, kao i dijete ne odrastaju na adekvatan način. Važno je naglasiti kako roditelji moraju biti svjesni da će, bez obzira na dob djeteta, veliki dio brige oko psa ipak pasti na njihova leđa.

Briga oko šteneta

Prije nego što novi član obitelj stigne u svoj novi dom dijete moramo pripremiti za psa i obveze koje donosi. S druge strane, kada je psić došao u svoju novu obitelj i njega moramo „pripremiti“ za dijete koje se i kognitivno i emocionalno razlikuje od odraslih, a što psi i te kako primjećuju. Djecu postepeno uvodimo u novi život s ljubimcem. Zadajemo im obaveze koje, shodno dobi, mogu učinkovito odraditi. Dijete u dobi od sedme godine može preuzeti brigu oko nuđenja hrane, oko četkanja, higijene, igranja, može voditi psa uz pratnju roditelja, odnosno odrasle osobe. Uči se brinuti i njegovati živo biće koje je ovisno o njima te preuzimaju odgovornost za njegov život. Brinući o životinji na pravilan način, djeca se uče: disciplini, strpljenju, nježnosti, samilosti. Sukladno navedenom možemo zaključiti kako nije dovoljna samo prisutnost psića u stanu/kući, važno je uspostaviti kvalitetan odnos na relaciji dijete – životinja.

Od trenutka kada je psić došao u svoj novi dom započinjemo s odgojem. Psića smještamo na mirno mjesto koje nije prolazno i na kojem ga nećemo smetati prilikom odmora. Dijete moramo naučiti kako psa tijekom odmora / spavanja i hranjenja moramo pustiti na miru. Igračke (pseće) u kući sklanjamo iz razloga što takav predmet služi isključivo kao motiv za rad, odnosno kao nagrada. Moramo izbjegavati mogućnost da se dijete približi psiću koji odmara na svom ležaju (a tom prilikom može primjerice pokraj njega ili pod njime biti igračka) jer nerijetko u takvim situacijama slijedi režanje, a potom i ugriz.

Prednosti odrastanja s ljubimcem

Nebrojeno je mnogo pozitivnih učinaka koji proizlaze iz naše interakcije sa životinjom. U tom smjeru provedena su i brojna istraživanja. No, mnogo je prednosti koje proizlaze i iz odrastanja djeteta s ljubimcem prema kojemu ono razvija snažnu emocionalnu privrženost.

Aktivnim odnosom s psom, djeca uče prepoznavati neverbalne znakove, tuđe osjećaje i potrebe što pospješuje osjećaj suosjećanja s drugima. Kako navode brojne studije niz je razloga zbog kojih bi obitelji s djecom trebale imate ljubimca, kao što su primjerice:

• djeca koja odrastaju uz psa mogu se osjećati emocionalno snažno privržena životinjici;
• provode vrijeme u društvu svojih ljubimaca,
• traže njegovu blizinu,
• evidentne su promjene negativnoga raspoloženja u pozitivno,
• psić predstavlja sigurnu bazu i utočište u uvjetima pojačanog stresa i anksioznosti,
• život s psićem može pospješiti djetetovu empatičnost, socijalnu kompetenciju i samopoštovanje,
• djeca s visoko razvijenim stupnjem privrženosti ljubimcu imaju bolje socijalne vještine, širu socijalnu mrežu, popularnija su među vršnjacima.

Ne zaboravimo, pozitivne učinke koji proizlaze iz odnosa dijete – pas u potpunosti možemo iskoristiti tek onda kada postanemo svjesni specifičnosti, različitosti i jedinstvenosti obaju bića!

Treba li Vam savjet? Pišite nam…