Okupljanje pasa na livadama, parkovima i sličnim mjestima najčešće se povezuje sa socijalizacijom. Riječ je o potpuno pogrešnoj praksi koja nerijetko završava tučnjavom i ugrizima. Psi koji nisu odgojeni, kao i pušteni psi najveći su problem u takvim situacijama.

Ukratko, socijalizacija znači navikavanje i upoznavanje šteneta (na blagi i ugodan način) sa svim novim stvarima, ljudima, mirisima, itd. Posebno valja obratiti pažnju na jake i prodorne zvukove koji mogu uplašiti mladoga psa (npr. dječji plač, različiti strojevi, zvuk autobusa, pirotehnička sredstva, itd.). Dakle, postupno i bez pretjerivanja psiće upoznajemo s različitim zvukovima i različitim situacijama i na taj način izbjegavamo pojavu straha u kasnijoj dobi. Toleranciju na zvukove uvijek hvalimo i nagrađujemo, na taj način psića ohrabrujemo i pokazujemo kako mu se ništa loše neće dogoditi.

Plivanje, šetnje i igra u prirodi na svježem zraku po različitim terenima neprocjenjivi su kako za vlasnika, tako i za njegova ljubimca, za njegov rast, razvoj i zdravlje. Međutim, kod izvođenja mladih pasa u šetnju javljaju se mnogi problemi. Štenci vuku svoje vlasnike, ne odazivaju se na poziv, zaigravaju se s drugim psima, udaljuju se od vlasnika, jedu sve što pronađu na zemlji, skaču i laju na malu djecu, što naravno nikoga ne veseli.

Sljedeći problem, poglavito se to odnosi na život u gradu, jest problem mjesta za šetnju i igru. Uvijek savjetujem da se, kada god je to moguće, vlasnici sa svojim ljubimcima upute (makar i automobilom) do najbliže livade ili šume. Na taj način sprečavamo nekoliko problema – smanjujemo mogućnost dolaska u sukob s prolaznicima, ne ometamo djecu u gradskim parkovima te se udaljujemo od štetnoga smoga.

Tečajevi za štence – temelj socijalizacije

Nerijetko vlasnici drže kako je puštanje pasa na okupu, u zajedničkoj igri, temelj socijalizacije. Moram naglasiti kako je navedeno u potpunosti pogrešno. Slobodno kretanje u parku, na livadi, plaži i sličnim mjestima potencijalni je izvor mnogih problema. U takvim situacijama nailazimo na mnogo različitih pasa (različite dobi, pasmina), koji često nisu pod kontrolom i reagiraju nagonski. Napadnu na slabije štene, na slabijeg psa, na psa istoga spola i nerijetko dolazi do povreda, pa čak i usmrćenja. Temperamentniji pas nastojat će pokoriti drugog psa (znakovi: „jahanje”, naskakivanje, grickanje, i sl.), pa na takvo ponašanje valja skrenuti pažnju.

Tečajevi za štence, odnosno male škole organiziraju se upravo iz razloga kako bi se ukazalo na pravilnu socijalizaciju. Na takvim tečajevima psići se uče ponašanju prema drugim psima, uče se toleranciji i pravilnoj igri. Vlasnicima redovito skrećem pozornost na činjenicu da psić uvijek mora biti na povodcu i tek nakon što zajednički usvojimo temeljna znanja o socijalizaciji, kao i pravilnoj igri  – puštamo pse u igru!

Svjestan sam kako su nerijetko problem drugi vlasnici, odnosno psi koji slobodno šeću, a što može biti vrlo opasno. Prema zakonu, psi moraju biti na povodcu, a sukladno visini moraju nositi i brnjicu. Navedenih se pravila kod nas, nažalost, mnogi ne pridržavaju no edukacijom i pravovremenim odgojem i školovanjem brojne neželjene situacije ipak možemo izbjeći!

Pitajte nas!