Za razumijevanje pojmova odgoja i socijalizacije prvenstveno bi trebali znati kako je upravo čopor najvažniji dio života psa. Čopor je prirodni sistem grupe, odnosno reda koji ukazuje na kojem se mjestu nalazi pas. Članstvo u čoporu za psa je prirodno kao i bilo koje instinktivno ponašanje, ima važnu ulogu, pruža psu sigurnost i uvjerenje kako je potreban. Vođa je alfa ili prvi mužjak koji je obično najveći, najjači i najinteligentniji pas u čoporu (nerijetko je to i ženka). Ostali članovi podređuju se volji vođe osim u slučajevima u kojima su spremni izazvati ga. Takvo ponašanje štenci će razumjeti i u trenutku kada dođu u novi dom budući da su taj koncept naučili od majke. Majka je uvijek vođa čopora, dakle štenaca, dok se oni već u toj ranoj dobi nadmeću za svoje mjesto.

Čopor, naime, mogu činiti i dva psa. U trenutku kada smo ih odvojili od majke u principu postaju sami sebi dovoljni. Upravo u ovom trenutku do izražaja mora doći naše znanje, poglavito činjenica kako je upravo naš upliv nad (mladim) psom od neizmjerne važnosti. Dobro prilagođenom i socijaliziranom psu potrebno je saznanje o tome gdje se uklapa unutar svojega svijeta, a vlasnici trebaju preuzeti odgovornost kako bi se prirodni lanac autoriteta uspostavio i kako bi bio funkcionalan. Što sam navedenim zapravo htio kazati? U čoporu kojega čini dvoje ili više (mladih) pasa, čovjekov/vlasnikov upliv mora biti najjači upravo na vođu čopora. Jer, moramo znati kako psići međusobno biraju vođu i u trenutku kada zaustavimo vođu te usmjerimo njegovo ponašanje – i ostali će se početi ponašati sukladno našim nastojanjima.

Jednako tako, ako u situacijama izvan čopora psić pokaže plahost (ili agresiju), potrebno je imati na umu sljedeće. Autoritetom i ljubavlju pokazujemo psu kako smo upravo mi vođe čopora koje pružaju ljubav, sigurnost, ohrabrujemo ga i ukazujemo na poželjno ponašanje. U tom smislu, naš upliv nad psom mora biti jači kako od njegova straha, tako i od njegove agresije.

Navedeno se može postići sljedećim vježbicama. Mladoga psa dovodimo u situaciju da sjedne i zamolimo grupu ljudi da prođu pored njega. Pas mora ostati miran. U slučaju da se pokušao maknuti (ili pokazuje agresiju ili strah) – vraćamo ga u istu poziciju te uz naredbu „sjedi – čekaj“ zahtijevamo da ostane miran sjedeći uz lijevu nogu. Kada je ostao miran obilno ga hvalimo, blagim glasom i milovanjem. Na taj mu način ulijevamo sigurnost i pokazujemo kako se ništa loše neće dogoditi (u slučaju plahosti) ili se postavljamo kao vođa koji zahtjeva određeno poželjno ponašanje (u slučaju agresije).

Naglasio bih ovom prilikom i jednu od osnovnih stvari koje bi se trebali pridržavati tijekom čitavog života našeg četveronožnog prijatelja – štogod štene napravilo, ne postoji opravdanje za našom grubošću ili udaranjem. Već samo kontrolirano intoniranje našega glasa ukazat će mu kako nešto nije u redu ili suprotno – kako je napravilo upravo ono što je trebalo. Ne zaboravite – ruka je ta koja miluje i koja pokreće protok (pozitivne) energije između čovjeka i ovih predivnih bića!

Za dodatna pitanja slobodno nas kontaktirajte!!!