Dolazak psića u novi dom često vežemo uz normalnu, iako ne svima osobito dragu, fazu odrastanja – obavljanje nužde. Mnogi čak i odustaju od uzimanja životinjice upravo iz razloga što ne žele da im dom poprimi neugodni miris kojega se, unatoč brojnim sredstvima za čišćenje, teško rješavamo. Jednako tako, nerijetko se susrećem s vlasnicima koji i nakon godine dana još uvijek muku muče s ovim problemom, psi i dalje nemaju neki svoj stečeni ritam, susrećem se s bezuspješnim učenjem na pelene, pijesak, i još kojekakvim pokušajima. Današnji ritam života uglavnom diktira našim slobodnim vremenom pa se brojne pogreške u suživotu s ljubimcima dogode i nehotice.

No, ne mora sve biti tako crno, posebno iz razloga što mladi psi vrlo brzo uče i vole, preciznije, moraju imati ustaljeni ritam hranjenja, izlazaka pa samim time i vršenja nužde. Potrebno se držati nekih temeljnih pravila odmah po dolasku šteneta u novi dom jer na taj način sprečavamo kasnije veće probleme, kao i prepirke i predbacivanja posebice oko čistoće i higijene s ostalim članovima naše obitelji.

Kada dovodimo psa u novi dom?

Najbolje vrijeme za dolazak novoga člana u naš dom jest u vrijeme kada smo na godišnjem odmoru, odnosno u doba kada zbog posla ili nekih drugih obaveza nećemo mnogo izbivati, te ćemo se u potpunosti moći posvetiti našem ljubimcu. Prvi dani osobito su važni kako bi psića smjestili, uveli naviku hranjenja (koja mora biti primjerena dobi), naviku izlazaka, igranja i sl. Obično psićima nabavljamo posebni ležaj i smještamo ga na mirnijem dijelu stana/kuće. Ne zaboravite, štenci puno spavaju i potrebno im je mjesto udaljeno od prolaza i jakih zvukova. U kući sklanjamo igračke iz nekoliko razloga, a u ovome kontekstu zbog toga što svaka fizička aktivnost potiče rad probavnog sustava. To nam, dakako, nije namjera!

Kako naučiti psića obavljati nuždu?

Kako bismo naučili psića vršiti nuždu izvan našega doma moramo se pridržavati nekoliko osnovnih uputa. Preciznije, moramo znati kako se ponašati u određenim situacijama, znati kada ga pohvaliti i pružiti mu podršku. No, krenimo iz početka. Štenci, naime, imaju potrebu za obavljanjem ili nakon hranjenja (obično desetak minuta nakon obroka), ili nakon buđenja. Odmah po buđenju psića uzimamo u naručje i izvodimo izvan kuće. Izvan kuće ga spuštamo na tlo, no u tom trenutku naš štenac vjerojatno će djelovati pomalo stisnuto pa ga moramo potaknuti na igru. Igra i trčanje pokrenut će mokraćni i probavni sustav. Nakon što je obavio obilno ga hvalimo i nagrađujemo, tako mu pokazujemo kako je napravio upravo ono što je trebao. Na isti način postupit ćemo i nakon što se naš ljubimac probudio.

U slučaj da nam je nešto promaknulo, odnosno u slučaju da je štene ipak obavilo nuždu kod kuće – postupamo na sljedeći način. Naime, psa nikada ne udaramo, ne vičemo, ne guramo njušku na mjesto na kojem je obavio, ne šuškamo novinama, i sl. Jednostavno ga dovedemo do toga mjesta i jasno i kratko kažemo: „ne“, „fuj“ ili neku sličnu kratku naredbu. Promjena uobičajene intonacije našega glasa, izraz lica i naš stav signalizirat će kako nešto nije u redu. Iz toga razloga sistem pohvala mora biti jednako tako jasan, čest (u svim situacijama u kojima pas radi ono što očekujemo!) i neovisan o eventualnom našem lošem raspoloženju.  

Psići nam pokazuju kada je vrijeme za izlazak!

Specifičnim govorom tijela naši nam štenci pokazuju kada je vrijeme za obavljanje nužde. Obično postaju nemirni, često se vrte u krug te počinju „cvilkati“. Navedeno su jasni pokazatelj kako je vrijeme za izlazak. U prvim mjesecima života ne mogu puno izdržati stoga moramo reagirati momentalno. Osim toga, vrijeme između izlazaka također je u toj najranijoj dobi kraće na što, također, moramo biti spremni. Nerijetko baš u ranim jutarnjim satima psići pokazuju potrebu pa moramo znati kako će nam u tim prvim danima san često biti prekinut. Ukratko, sve je na nama, na našoj dosljednosti, ustrajnosti i pravilnom pristupu. Odlazak u šetnju ipak će morati postati više od uživanja u jutarnjem spavanju. Svaki naš propust, odrazit će se na našeg ljubimca. Ne krivimo ga u tim situacijama jer to nikako nije zaslužio. Štene traži dosljednog vođu, vođu koji se ne predomišlja i ne dvoumi i koji u svakom trenutku zna kako treba postupati. Ono što dobivamo natrag uistinu je neprocjenjivo.