Vjerojatno niti o jednom drugom programu školovanja pasa nema toliko predrasuda, pogrešnih mišljenja, raznoraznih prepričavanja i uvjeravanja kao o programu školovanja za obranu i napad, odnosno za čuvanje obitelji, domova, okućnica, objekata, itd. Nerijetko vlasnici pasa misle kako se ovom obukom naš ljubimac pretvara u razjarenu zvijer koja samo čeka nekoga napasti i izgristi. Istina je upravo suprotna! Dakako, važno je upozoriti (pritom isključujem mogućnost da se ova misao interpretira kao samohvala i samopromidžba!) kako ovu vrstu školovanja mogu i moraju provoditi isključivo kvalificirani, profesionalni treneri.

Sa školovanjem pasa za obranu i napad započinjemo u dobi kada je pas dovoljno zreo za uspješno savladavanje svih kompleksnih vježbi koje ovaj program podrazumijeva. Prije nego što počnemo s obukom valja izvršiti procjenu, no najčešće je riječ o mužjacima starima oko godine i pol, odnosno ženkama od dvije godine starosti. Svi psi prije nego što pristupe ovom programu moraju imati vrlo dobru poslušnost, koja se na ovoj razini zapravo dodatno potvrđuje.

U izvođenju vježbi sudjeluju trener, jedan (ili više) pomoćnika (markiranata), odnosno vlasnik psa. U trenutku kada psa spremamo za vježbu skidamo mu lančić te postavljamo kožni ovratnik. Već nakon dva do tri treninga samo postupak mijenjanja ogrlice signalizirat će mu sve ono što od njega očekujemo. Ovu metodu vlasnici bi u principu trebali konstantno primjenjivati (ne samo za vrijeme trajanja obuke). Mijenjanje ogrlica te kratka i gotovo šapatom izgovorena naredba „čuvaj“ – pretvaraju našega ljubimca u ljubimca koji je potpuno pod kontrolom, spreman pod svaku cijenu obraniti nas i naš dom.

Nadalje, markirant je osoba koja „budi“ psa te ga potiče na napad. Tijekom prvoga susreta s markirantom reakcije uistinu znaju biti iznenađujuće – neki psi odmah (instinktivno) krenu u napad, drugi su, pak, indiferentni, dok su treći, primjerice, izuzetno plašljivi. U ovom trenutku od neizmjernog su značaja trenerova i markirantova stručnost jer svaka pogrešna prosudba, odnosno svaki pogrešni postupak mogu rezultirati nemogućnošću nastavka rada. Važno je znati psa pravilno i pravovremeno ohrabriti, pokazati što je dobro napravio, pohvaliti ga, motivirati, nagraditi i ponuditi igru. Za sve navedeno od neizmjerne je važnosti ispravno tempiranje pa u tom smislu zakasnimo li, primjerice, s pohvalom (govorimo o sekundama) napravili smo štetu i otišli korak u natrag s treningom. Sklad na relaciji trener – pas – markirant (postepeno u vježbe uključujemo i vlasnike) ključ su za uspješno školovanje.

Školovanje pasa za obranu i napad nikada se ne provodi pod prisilom, ne smiju se koristiti nikakve agresivne metode, niti bilo koji postupak koji bi eventualno mogli dovesti u vezu s neprimjerenim ponašanjem prema životinjici! Obuka se mora provoditi u motivirajućoj atmosferi, odnosno u konstantnom ohrabrivanju i davanju podrške našem psu.

I napad i čuvanje instinktivna su ponašanja ovih životinjica. Nerijetko to naši psi i rade bez obzira na obuku, što u konačnici može biti (najčešće i jest) potencijalno opasno. S druge strane, školovani pas točno zna u kojem trenutku treba braniti svoj teritorij ili svoga vlasnika, u kojem trenutku treba lajati, i sl. No, isto tako zna i u kojem trenutku stati i ostati miran.

Zaključujemo, stoga, kako po uspješno provedenom školovanju za obranu i napad naš ljubimac ostaje ljubimac. U tom smislu ništa se nije i ne smije promijeniti. No, istina jest kako je obogaćen novim znanjima, ponovio je i dodatno potvrdio ono već naučeno, ljubimac koji treba jednako mnogo ljubavi, igre, poticaja, dosljednosti… kao što je to trebao dok je još kao štene trčkarao uokolo i mamio poglede i nježnosti.

 

Pišite nam i pitajte nas!