Rad na tragu jedna je od najzahtjevnijih, ali i po mom subjektivnom sudu jedna od najljepših disciplina sportske radne kinologije. Obučen pas tragač može značiti iznimno mnogo u različitim životnim situacijama, možemo ga smatrati spasonosnim rješenjem u brojnim životnim trenutcima, nažalost, nerijetko upravo tragičnim ili barem ne osobito sretnim.

Svaki se pas rađa s naslijeđenim instinktom da slijedi trag plijena, odnosno u nastojanju da ga uhvati. Kontroliranim treningom iskusnog trenera ovaj nagon produbljujemo, potičemo te stvaramo psa koji će nam u budućnosti moći pomoći u traganju za izgubljenim predmetima ili osobama. No, da bismo psića naučili tražiti trag nepoznate osobe, moramo biti spremno na dugo razdoblje (oko godine, godine i pol dana) sistematskoga, dosljednoga i upornoga treninga.

Na ovome mjestu htio bih usmjeriti pozornost na brojne predrasude pa čak katkada i pomalo pogrešna mišljenja kako samo određene pasmine mogu uspješno odraditi zadatke koji se pred njih postavljaju u traženju. Dakako, postoje pasmine koje su prirodno nešto više talentirane, poput primjerice, Baseet Hounda, Engleskog koker španijela, Bloodhounda, itd., no valja naglasiti kako gotovo svaka pasmina može proći obuku i kako pravilnim radom i treningom može postići vrlo dobre rezultate na tragu. Budući da radim isključivo sa službenim pasmina koji su se u obuci i kasnijem radu pokazali iznimno uspješnima, mogu reći kako isključivo o treneru/vodiču ovisi uspješnost traganja.

U tom smislu, dakako, trebalo bi se osvrnuti na ono što zapravo znači ispravno školovanje u ovom segmentu. Naime, da bismo školovali psa tragača koji može polučiti najbolje rezultate, s vježbom započinjemo tijekom drugog mjeseca starosti psa. Odmah ću naglasiti i podcrtati kako psa u tom razdoblju učimo čim manje ili, bolje kazati, uopće ne provodimo vježbe poslušnosti. Interveniramo tek u slučaju odgoja, učimo primjerice psa obavljanju nužde izvan doma, kao i tek osnovnim smjernicama socijalizacije. Sve ostalo, kao što su temeljne vježbe, poslušnosti ostavljamo do šestog mjeseca starosti. Drugim riječima, usmjeravamo ga isključivo na trag koji uvijek i to bez iznimke psić mora povezati s nečim ugodnim – igrom ili poslasticom. Na taj način naš će psiće jedva dočekati novu vježbu.

Dakle, s vježbama traganja započinjemo u drugom mjesecu starosti psa. U početku radimo do otprilike četiri kraća traga dnevno, a trag najčešće znači hranu pa nakon što pronađe zadano, obilno (ali uistinu obilno!) ga nagradimo – lopticom, krpicom i sl. Najbolja motivacija (predmet traga) u tim najranijim mjesecima upravo je hrana jer potiče znatiželju i „tjera“ njuškicu prema dolje. Vježbe moraju biti kratke i motivirajuće, te je osobito važno da psić na trening dolazi gladan. Jednako tako, vježbe provodimo u različito doba dana i na različitim terenima. Prve tragove najbolje je raditi ujutro ili predvečer na travnatoj površini jer zbog vlažnosti teren upija i najduže zaustavlja miris.

Kada je psić usvojio trag u ovim uvjetima, počinjemo varirati doba dana. Važno je znati da u istim uvjetima provodimo vježbe sve dok nije u potpunosti savladao zadatak nakon kojega ga, ponavljam iz razloga što je to osobito značajno, obilno ga nagrađujemo. Nadalje, isto je tako iznimno važno mijenjati teren, odnosno upoznati psa sa svim mogućnostima, odnosno različitim uvjetima na terenu. Nakon što je savladao vježbe na suhoj livadi prelazimo na mokru travnatu površinu, potom vježbamo na asfaltu, pijesku, blatu, preko potoka, i sl. Vježbamo ne samo u različito doba dana, nego i u različitim vremenskim prilikama – sunce, vjetar, kiša, mraz, snijeg. Nadalje, potrebno je i mijenjati predmet traga. Tijekom najranijih mjeseci, kako sam već istaknuo, riječ  je o hrani, no kasnije malo-pomalo prelazimo na različite predmete i potom na čovjeka.

Kada je naš pas usvojio vježbe i u trenutku kada postane spreman za traženje nestalih osoba, od iznimne je važnosti da se prvo pozove psa i vodiča, a tek potom ostale službe. Naime, uspješnost traganja bit će utoliko veća, ukoliko je trag čim manje ometan!