Jedna od najčešće spominjanih znanstvenih definicija, agresiju opisuje kao ponašanje ili obrasce ponašanja kojima se pas koristi kako bi dokazao svoju postojanost, zagospodario nad (njemu) važnim predmetima ili, pak, nad vlastitim prostorom. Jedan je od mnogih oblika socijalnog ponašanja kojom se psi koriste kao sredstvom komunikacije, tj. kako bi prenijeli skup informacija drugim psima, ljudima ili drugim vrstama s kojima dolaze u kontakt. Određeni oblici ponašanja, primjerice oni zaštitnički koji nastaju kao reakcija obučenog psa za čuvanje, nisu predmetom našega interesa jer je riječ o naučenom ponašanju, odnosno rezultatu treninga koje mora predvoditi isključivo stručna osoba. Na ovome mjestu interesira nas prvenstveno agresija koja podrazumijeva prijetnju ili nanošenje štete drugoj osobi i koja uključuje režanje, škljocanje zubalom, lajanje, napad i ugriz. Dakle, zanima nas ona vrsta ponašanja ili sklop ponašanja koji nastaju kao rezultat čovjekova neposrednog ili posrednog utjecaja.
S druge strane, plahost ulazi u skup psiholoških karakteristika koje se nerijetko očituju kao anksiozni poremećaj, a koji, također, rezultira vrlo specifičnim obrascima ponašanja. I plahi psi ulaze u interakciju s drugim psima, ljudima ili drugim životinjama, ulaze u komunikacijski proces, ali na jedan ipak bitno drugačiji način. Naime, takvi psi radije izbjegavaju socijalnu interakciju, nastoje se sakriti ili, pak, pobjeći. No, u trenutku kada do takvoga kontakta ipak dođe, ponašaju se na različite načine – drhte, skrivaju se, mokre, liježu, povijaju rep i uši eksplicite pokazujući neugodu. No, nerijetko upravo plahost prerasta u neželjeno, agresivno ponašanje koje, posebice neiskusnim vlasnicima može djelovati zapanjujuće i šokantno. Plahost, slično kao i agresija, može biti nasljedna dakle genetski uvjetovana, ali može biti i rezultat čovjekova upliva. Na ovome mjestu ostavljamo po strani fiziološke bolesti koje jednako tako mogu uvjetovati stanovite načine ponašanje. Najveće greške misleći najbolje napravimo sami pa je iz tog razloga školovanje pasa i njihovih vodiča od neizmjerne važnosti.

Kako bi što bolje razumjeli našega ljubimca, modificirali ili pak spriječili eventualno neželjeno (agresivno) ponašanje, moramo znati nekoliko osnovnih činjenica – što je agresija?, kako je prepoznajemo?, koji faktori utječu na ponašanje?; moramo znati prepoznati signale koje pas koristi u komunikaciji s drugim psima i ljudima; moramo znati kako su odgoj, socijalizacija i školovanje pasa i čovjeka od iznimne važnosti za uspješan suživot; moramo znati načine kojima možemo utjecati na promjenu ponašanja (kako našega tako i našeg ljubimca).
U svom dugogodišnjem radu s psima susreo sam se s mnogim različitim i katkada vrlo specifičnim situacijama, no najčešće vlasnici žustro reagiraju kada ih njihov ljubimac kojega toliko vole, o kojem se toliko brinu (hrane ga, istrčavaju, kupaju, ljube i sl.), „iz čista mira napadne ili ugrize“, kako se to voli reći. Upozoravam, ništa se ne događa iz čista mira ili odjednom, za sve postoji razlog do kojega smo, nažalost, sami doveli.
Kako bi izbjegli bilo kakav oblik neželjenog ponašanja, od neizmjerne je važnosti da s odgojem i socijalizacijom započnemo čim ranije, odnosno od prvog dana. Upoznavanjem našega ljubimca s različitim situacijama, mjestima, događajima, zvukovima, drugim ljudima, psima, kao i ostalim životinjama stvaramo temelje za razvoj samopouzdanja mladoga psa kao preduvjet za njegovo odrastanje u staloženo, nama odano biće. U najranijoj dobi počinjemo i s prvim vježbicama koje su uvijek popraćene mnoštvom (pravilne!) igre. Potičemo poželjno ponašanje, obilno ga hvalimo i podupiremo. Slično kao i s djetetom, zar ne?

U slučaju da smo iz nekog razloga propustili prethodno navedeno fazu, postoji velika mogućnost da smo neke, nama neprihvatljive oblike ponašanja nehotice poduprli, odnosno osnažili. Nešto što se tijekom rasta našega psića evidentiralo kao maleni problem, za nekoliko mjeseci može eskalirati u ozbiljno, agresivno ponašanje, odnosno ponašanje koje je sada već izmaknulo kontroli. Čupavo, neodoljivo klupko najednom se pretvorilo u neprepoznatljivo biće. Što sada?
U slučaju da su agresija ili plahost rezultat čovjekova upliva, najčešće se takvo ponašanje ipak može modificirati prakticirajući sustav vježbi, naravno – dosljedno i uporno. Na ovome mjestu opisat ću jednu od vježbi koju najčešće prakticiram u navedenim slučajevima. Dakle, uvijek radimo s najmanje jednim do dva pomoćnika. Posjednem psa i izdam naredbu „čekaj“, pomoćnici (mogu biti i s drugim psom) prolaze kraj mene. Prije nego što ne nađu negdje u mojoj ravnini izdam naredbu „ne dirat’“. U slučaju da je pas neadekvatno reagirao, vraćam ga i istu poziciju i ponavljam vježbu sve dok ne ostane potpuno miran. U ovom trenutku iznimno je važno ne odustati od ponavljanja vježbe. Kada je pas ostao miran, obilno ga hvalimo – verbalno i hranom. Jednako tako, bitna je i naša ruka, tj. dodir koji mora biti smiren, jednosmjeran i topao jer na taj način podupiremo životinjicu.
Kako smo vidjeli, način vježbanja u oba slučaja (agresija i plahost) jest isti, prvenstveno iz razloga što u ovoj jedinstvenoj simbiozi moramo dati do znanja kako smo mi vodiči, dakle mi smo ti koji volimo, hranimo, njegujemo – ali i vodimo našeg ljubimca! Jednako tako, volio bih na ovom mjestu naglasiti još jednu činjenicu. Naime, nakon što završe školu, vlasnici moraju nastaviti s vježbom, odnosno naučeno mora postati način života! Nerijetko se događa kako se s vježbanjem nastavi još nekoliko dana, nakon čega se vraćamo na staro, problemi se nastave, štoviše produbljuju i naše frustracije samo rastu.
Dakle, kao što smo vidjeli – brojne su sličnosti između agresije i plahosti, odnosno potonje najčešće prerasta u agresiju. Temeljna razlika je zapravo u posljedicama, odnosno ugrizu. Paradoksalno, ugriz agresivnog psa može biti blaži od plahoga. Kada ugrize agresivan pas on najčešće čvrsto drži „plijen“, a plahi pas trese i kida „plijen“ nastojeći pobjeći. Siguran sam kako nitko ne želi probati niti jedno od navedenoga, stoga – educirajmo se, pitajmo, trenirajmo, budimo dosljedni i aktivni dionici u životu našeg ljubimca.
Pitajte, pišite, javite nam se…
Your message has been sent
